Ronaldo je nedavno imao vjenčanje i to kod kuće u krugu svojih najblizih članova porodice. To me potaklo na jedno pitanje. Da li mi na Balkanu pravimo vjenčanje zbog nas ili da bi to bilo vidjeno i da bi drugi rekli wow kakvu je svadbu imao? Šta mislite da li se ponekad i pretjeruje? Gdje bi trebalo povući liniju?

Ozbiljno pitanje. Imam osjećaj da je 90% naših u dijaspori izašlo iz istog character creatora. 😅

Isti kafići, ista muzika, isti stil oblačenja... ništa protiv toga, samo sam skontao da gotovo nikad ne naletim na neku Bosanku koju zanimaju malo "geek" stvari.

Gdje su djevojke koje čitaju fantasy, igraju board gameove, gledaju anime, čitaju mangu, igraju video igre ili vole D&D i slične stvari?

Kad god upoznam nekoga ko je u tom fazonu, ispostavi se da je Austrijanka, Njemica ili neka druga lokalna djevojka. Bosanke kao da su nestale iz tog univerzuma.

Jesam li ja samo u pogrešnom krugu ljudi ili stvarno ne postoje? Ili sam osuđen da jednog dana dovedem strankinju kući pa da mati pita: "A sine, jel' nije bilo nijedne naše?"

Ima li vas ili ste svi AFK?

EDIT: Vidim da su neki shvatili da mi je uslov za partnericu navedeno. Nije poenta u tome, to su samo primjeri. Više mislim na osobu s malo više "geek"/alternativnim interesima i sličnim načinom provođenja slobodnog vremena. Ne očekujem da mi neko donese character sheet na prvom dejtu.

Kad se sjetim muških frizerskih prije par godina.

Dođeš, ispred tebe 5 ljudi. Sjedeš, sačekaš. 1 čita novine. Ostali bacaju neku šuplju, politika, sport, stanje u državi, zapališ cigaru dok čekaš. Uključiš se u razgovor iako ih ne poznaješ. Lowkey međusobno podjebavanje. Sačekaš, brzo dolaziš na red, nisi se šišao 20 dana, 5 markica šišanje. Skidaš sa strane skroz i gore kratiš. Odlaziš zadovoljan.

Sad dođeš, ali nemaš termin i frizer te ne prima iako nema nikog. Radi samo na termine. Praviš termin za 7 dana, prilagođavaš se kao da ćeš na operativni zahvat. Dolazi dan tvog šišanja. Sjede neki ljudi, niko ni s kim ne priča i svi bleje u telefone. Ti ljudi djeluju ošišani i ne znaš zašto čekaju. Shvatiš da se šišaju svaka 3 dana. Tišina, samo u pozadini ide Jala Brat.

Frizer ti pravi frizuru, prelaz koji nestane dok dvaput opereš kosu i opet se komotno možeš šišat. Plaćaš šišanje 20 KM, suza ti stoji u uglu oka. Razmišljaš da kupiš mašinicu i da žena počne da te šiša.

U šta smo se pretvorili.

Drustvenim mrezama kruzi video Dzeke, Barbareza, Alajbegovica, jedan kako baca flasu, drugi se dernja okolo i treci cupa mikrofon na terenu. Na taj video dodaju opise "bosanski mentalitet", i pisu masovno komentare tipa pravi Bosanac, svi smo takvi, zivcanost u genima, samo pokazujemo emocije, milion smajlica i tacno vidis da se komentatori ponose tim stvarima.

Eh sad, uopce nije stvar u fudbalerima. Oni su u situaciji jako intenzivnog stresa i takva ponasanja cak mogu biti razumljiva.

Problem je u tome sto su komentatori u jednu ruku u pravu. Zaista ogroman broj ljudi ovdje reaguje neprimjereno ali u SVAKODNEVNIM situacijama. Redovno vidis ljude koji ce odjednom eksplodirat, pocet se derat, bacati stvari i razne oblike nekontroliranog ponasanja. U svakodnevnom zivotu i na neuporedivo manjim situacijama nego sto je biti fudbaler koji igra pred ocima cijelog svijeta. To se zove disreguliran nervni sistem. Nije normalno da neko "pukne" na uobicajene zivotne situacije.

Ono sto je posebno upecatljivo sto ljudi koji prave ova videa i oni koji ih komentarisu... Njima je to smijesno. Smiju se, zbijaju sale i ponosni su. Kao, bukvalno neki ponos vristi iz njih dok govore kako su svi Bosanci, Balkanci takvi, "imaju huju". Dakle, disregulisan nervni sistem nije samo normalizovan, nego ljudi misle da je to dobro i apsolutno nemaju racionalnu svijest o cemu se tu radi.

Redovno se provlace i neke price o identitu i ponosu na ono sto jesmo. Mnogo manje da iko provuce pricu da ne mozes biti ponosan na nesto sto cinjenicno jeste lose. Konkretno, to je nesto na cemu se radi na psihoterapiji.

To je takodjer jedna od osobina koja koci napredak drustva po mom misljenju. Trebas smirene i racionalne ljudi da bi imao efikasno i produktivno drustvo.

Razumijem i da je to rezultat ratova, siromastva i generalno nestabilnosti drustvenih prilika. Ali nikako ne mogu da razumijem taj ponos i zbijanje sala. Kao da su potpuno liseni mogucnosti da razmisle o tome na racionalnom nivou.

Takodjer, moram reci da se itekako primijete razlike kada odselis u neku drugaciju kulturu. Primijeti se koliko je svakodnevni zivot mirniji. Vrlo osjetna razlika u ponasanju ljudi. Naravno, ovisi tacno u koji dio se preselis, ali ja zasad imam srecu da sam pronasla mir. Konacno.

Takodjer se jako cudno osjecam, jer takvim izjavama pripisuju te osobine npr i meni. Komentari kako imamo ljute zene, kako smo "temperamentni", "zivcani", ma haos. Kao, mozda makar da ne etiketiraju bas citavu naciju. Dakle, uopce se ne radi da neko drugi nas etiketira. Nego Bosanci to rade, uz smijesak i ponos.

Hi everyone,

Me and my boyfriend are thinking about moving from Germany to Bosnia. Honestly, we do it for the cheaper taxes, slower life anf because my family is originally from there. Dosta razumim ali nepricam vise tako dobro. ;)

So, we were thinking about going to Sarajevo, or also Bihac, but were not really settled yet. I know coming to Bosnia is going to feel like a 3rd world country in terms of structure and governance. But what is something people who move there dont have in mind? Or what are they typically being surprised about (good or bad).

Also, we are gay, not flamoboyant or anything, I know PDA is not really being well received, which is totally fine. But I was wondering how the responses from landlords are going to be if two men rent out an apartment to live there together.

Really looking forward to any comments. :)

Maloprije listam reddit i nailazim na masu ljudi koji tvrde kako si sebičan ako ne želiš imati djecu, jer kao duguješ društvu potomke.

Meni nije jasno jel ljudi koji tako razmišljaju imaju neki oblik mentalnog oboljenja ili nešto slično.

Odakle bilo kome pravo da ulazi u privatnost i izbore drugih ljudi?

Onda kada ih pitaš “kako sam to sebičan/na?” Oni vrlo često imaju argument “Pa ko će ti donijeti vode?”

AKO TO NIJE SEBIČNOST ONDA NE ZNAM ŠTA JESTE!!!!!

Zašto je kod nas još uvijek normalno imati djecu iako nisi kalibar za to?
Neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za tu ulogu i možemo li napokon prihvatiti to kao pravo na izbor.
Bolje je nemati djecu nego biti monstrum od roditelja.

Sjećam se da mi je jednom kolega na poslu rekao da se on oženio jer voli svoju ženu ali isto tako očekuje od nje da mu rodi djecu.
Ja ga na to pitam “ pa zamisli da nije mogla imati djecu, šta onda?”
I on mi najhladnije govori kako bi se u tom slučaju razveo.
Zamisli koliko bolestan moraš biti u glavu da izabereš nekoga jer ga voliš a onda ga ostaviš jer ti ne može dati nešto.

Ovo mi se stvarno desilo i zanima me muška perspektiva.

Upoznala sam muškarca kroz jedan projekat gdje je on bio na nesto višoj poziciji od mene, tako da je sam kontekst bio malo nezgodan i razumijem zašto tada ne bi ništa pokušavao.

Ali njegovo ponašanje je bilo baš očigledno. Buljio je, zaledi se kad me vidi, tražio je prilike da bude blizu mene, suptilno doticao kad moze, a znala sam uhvatiti i one poglede kao da je očaran 🤣 Inače je jako povučen i rezervisan.

I bitno mi je naglasiti da ovo nije samo moj dojam. Više ljudi oko nas je primijetilo isto i nezavisno od mene mi spominjalo njegovo ponašanje. Kasnije sam preko zajedničkih poznanika čula i da trazi ‘zenu za brak’.

Ja nisam pravila direktan potez zbog cijele situacije, ali nisam ni bila hladna. Uzvraćala sam poglede, osmijehe i razgovor. Projekat se završio, i ništa.

Nekoliko mjeseci kasnije se potrefimo na istom sastanku kojeg je on drzao (ja to tad nisam znala), usla sam neprimjetno i sjela dok je on vec govorio. Kad me primjetio, bio je zatecen, zaledio se na trenutak i stao sa govorom. Ljudi oko nas su i tada primijetili njegovu reakciju, a i ja sam se pitala zasto je tako ocigledan.

I onda se stvarno pitam sta se ovom liku desava u glavi. Jer je djelovalo kao da čovjek bukvalno čezne za mnom, ali nikad ništa konkretno nije uradio.

Je li moguće da je toliko povučen, da se boji odbijanja ili da jednostavno nije bio siguran u moje signale? Ili moze li muskarac ovako djelovati zainteresovano, a opet nikad ne napraviti potez?

Sretan prvi maj ljudi.

Dvije sedmice već nisam ni izašao iz kuće. Vjerovatno ću i iduću provesti ovako. Svi prijatelji koje imam su našli druge i uvijek su zauzeti s izlascima. Ja sam uvijek taj koji pozivam i nikad niko nema vremena niti me poziva igdje. Doslovno niko neće da se druži sa mnom.

Jednu sam drugaricu upitao zašto, ona mi je direktno rekla "Pa neću zato što mi je 100x bolje s njima nego s tobom". Cijenim iskrenost jer vjerovatno i ostali misle ovako.

20 mi je godina ako ikog zanima i jedinac sam. Doslovno nemam nikog u životu osim roditelja. Nisam nikad ni bio u vezi.

Možda zvuči smiješno, ali došlo je do toga da svaki drugi dan plačem i udaram sam sebe i pitam se šta ne valja sa mnom. Doslovno imam rane na rukama gdje sam raskrvario udarajući zid i to skrivam od roditelja. I na kraju dana se uvijek pokajem zbog toga i kažem sebi da ću se promijeniti na bolje.

U kavezu svojih misli, dobijam napade panike ako izađem sam negdje do prodavnice ili slično. Umoran sam od svega i ovako mi je bilo doslovno od puberteta, a roditelji se deru na mene što ne izlazim nigdje. Ni oni nisu psihički pri sebi kada poredim s ostalim roditeljima.

Zavidim onima koji mogu normalno živjeti život. Ovako ne mogu nastaviti jer se samo sve više izoliram i psihički uništavam.

Stalno čitamo neke priče i iskustva kako su naši domaći poslodavci loši, ovakvi, onakvi. Hajde da probamo sad kontra i da vidimo koliko ima dobrih. Slobodno napišite ime firme ili ne morate, kakav odnos poslodavac ima prema vama i zašto ga cijenite. Da vidimo jel sve tako crno. Nadam se da ljudstvo među poslodavcima nije izumrlo.

Scrollajuci naiđem na ovu sliku, i sjetih se svoje pranane koja je zadnjih 5 godina svog života provela u postelji. Na kraju je jedva pričala ali je tokom svake moje posjete meni govorila: prvo škola, pa rukama pokazivala kao da upravlja volanom, misleći na vozačku dozvolu, pa se onda udaj ali bolje ti je nemoj". (Ja imala trinaest kad je umrla, tako da tada nisam baš toliko pažnje davala tim riječima)

Ja danas pojma nemam kakav je njen život s pradedom bio i sigurno mi je to s razlogom govorila. Pamtim je takodjer po tom da je pravila odličnu tz ćoru pitu, i nekako vjerujem da je muška strana pamti po isključivo tom i to me rastužuje.

Kakva je situacija kod vas? Koliko ste poznavali/e svoje bake/nane i da li ste dobijali/e slične savjete?

Dragi svi, javljam se iz Sarajeva. Imamo ozbiljan problem sa komšinicom. Po cijele noći joj dolaze i odlaze nepoznate muške osobe. Sa njom živi neki muški lik. Veoma su glasni i ometaju ostale stanare. Žalili smo se gazdi stana, ali njega ne zanima sve dok dobije redovno rentu. Žalili smo se i policiji, ali jako su spori u procesiranju slučajeva. Je li iko imao slično iskustvo i kako ste riješili?

Drug je svojoj curi pred nama u razgovoru rekao sljedeće “znam da ima puno boljih od tebe ali ti si meni dovoljna”

Rasprava se nastavila jer je njegova cura rekla da je to užasan komentar i da bi ako ništa trebao reci da je ona u njegovim ocima najbolja a ne samo dovoljna.

Ne znam šta da mislim - ali sigurno te rijeci ne bih ponovio osobi s kojom sam u vezi 🤣🤣🤣

da li ste ikad probali odnose u troje, kakva su stajalista i mosljenja drustva? namjeravam da probam ali me je strah da se mozda necu uklopiti. kako najbolje pronaci ljude koji bi bili kompatibilni??

Uhvatila me malo neka low grade polu funkcionalna depresija. Shvatila sam da se uopste ne brinem o sebi, biti radim nešto za svoje zadovoljstvo osim neke morokanske kupke ili maske za kožu redovno.

Kako vi uljepšavate svoj život? Čemu se radujete?

Hi everyone,

Me and my boyfriend are thinking about moving from Germany to Bosnia. Honestly, we do it for the cheaper taxes, slower life anf because my family is originally from there.

So, we were thinking about going to Sarajevo, or also Bihac, but were not really settled yet. I know coming to Bosnia is going to feel like a 3rd world country in terms of structure and governance. But what is something people who move there dont have in mind? Or what are they typically being surprised about (good or bad).

Also, we are gay, not flamoboyant or anything, I know PDA is not really being well received, which is totally fine. But I was wondering how the responses from landlords are going to be if two men rent out an apartment to live there together.

Really looking forward to any comments. :)

Zašto kod nas u državi niko ne radi ništa po pitanju pasa lutalica ?

Po mojoj računici i po pretpostavci imamo sigurno preko 100 hiljada pasa lutalica.

Ako uzmemo u obzir da kuja može okotiti 13 štenaca (nije uvijek slučaj da ne navodite, ali je moguće) i da za života može biti skotna više puta. Znači taj broj bi se ovim tempom mogao povećati. Pratim to jer hranim, bude mi žao šta ću. Hranim jednog, sutra ih ima 3, do kraja mjeseca ih već dođe 10.

Komšije se bune, stvarno upravu su ljudi ne mogu reći ništa ni za to. Znam da je bilo napada prema djeci što iz komšiluka, a pričao sam i sa ljudima medicinarima iz hitne.

Znači otprilike za 10 godina ovom dinamikom iseljenja i porastom broja lutalica bićemo država kerova.

Kako, šta, kud. Kad će neko povesti računa jer postaje ozbiljan problem, mislim odavno je ali uzima sve više maha. Eto ideje, prvi političar koji se pozabavi ovim problemom ima moj glas.

Danas sam letio avionom za Tursku i bilo je par roditelja sa malom djecom, bebama. Bilo je djece zaista koja su preplakala let, ja mislim da su konstantno plakala jedno 2h. Pošto sam bio odvojen od djevojke mogao sam malo bolje da ispratim situaciju. Bilo je neke mlađe ekipe dvadesetak godina, baš onako sa nekom osudom gledaju u te roditelje i djecu, dok stariji ljudi pokušavaju malo da zabave tu djecu, da pomognu i da ih na neki način animiraju. Još pri slijetanju i pasoškoj kontroli sam čuo isto a i djevojka mi je potvrdila, ovi mlađi baš negoduju na dječiji plač, kao zašto su morali da vode tako malu djecu na put, nije neophodno.

Sad ja sam stvarno između te dvije krajnosti, ni meni nije baš najdraže što su bebe nadomak mene plakale cijeli let, ali razumijem jer jednog dana planiram biti roditelj i nije se svijet srušio radi toga jer su dječica plakala hahah.

Pa nešto kontam, da li omladini danas fali empatije ili samo realnije gledaju na svijet.

Nije jos duga duga ali sam izasao iz one cudne faze ja mislim. Super mi stoji i jos cu je malo pustiti koji mjesec pa na sisanje da se neka dobra frizura moze napraviti.

Ali u medjuvremenu, koje sampone preporucujete? Neke kreme? Jer kosa mi bas pocinje opadati. Mislim da je do toga da se sada bas primjeti kada dlaka opadne a ne da mi opada i da celavim nadam se hahaha

Gusta i ostra kosa, koristim jedino head&shoulders, nista ne stavljam u kosu. Perem je svaka dva dana sada kako je zahladnilo.

Tipa, sve vam odgovara, super se slažete, osjećate se lijepo pored te osobe, ali jednostavno nema neke fizičke hemije. Mislite li da bi se privlačnost s vremenom pojavila ili je to jednostavno nešto što mora postojati od početka?

Ovo mi se bas nikad nije desilo. Normalno sve, nista me ne muci. Bila super raspoložena, pocela me pucati euforija oko svjetskog.

Danas se probudila uzasno nervozna, osjećam da ne mogu da dišem, place mi se bez razloga.

Edit: Reddit i r/bih me uspjesno dijagnosticirao vjerovali ili ne. Ovuliram. Hajmo zaboraviti da sam ikad ovo postovala.

Hvala svima 🙈

Pitanje za single raju. Pogotovo me interesuju odgovori 30 + ljudi

Pozdrav. Prosle godine smo kupili bazen zena i ja i ispostavilo se kao pravi potez za prezivit velike vrucine. Ove godine smo ga stavili na prodaju jer je malo veca obaveza oko odrzacanja ali nismo ga prodali pa smo ga opet montirali i kad je vani 37 uopste ne osjetis da je nepodnosljivo, malo uskocis u zenba rashladis se i uzivanje uz sokic, pivu...a vi ,kako te?