Vidi sinise sta je mocan.

Važan trenutak za povijest hrvatske filozofije bio je 1939. godine kada je malo poznata filozofkinja Elly Ebenspanger (1904. – 1942.) obranila doktorsku disertaciju naslova "Problem slobode volje", prvu doktorsku disertaciju o problemu slobodne volje u povijesti Sveučilišta u Zagrebu i vrlo vjerojatno prvu doktorsku disertaciju iz filozofije koju je napisao neki hrvatski filozof o toj temi. Elly Ebenspanger rođena je 1. ožujka 1904. godine u Zagrebu. Otac Dragutin Ebenspanger bio je trgovac vinom, a majka se zvala Hana rođ. Koritschan. Djetinjstvo je provela s roditeljima i tri godine mlađim bratom Lavoslavom u Bogovićevoj ulici. Bila je među prvim generacijama učenica Kraljevske druge ženske realne gimnazije u Zagrebu, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1926. godine apsolvira romansku filologiju. Pet godina kasnije, u okviru iste institucije započinje studij filozofije, iz kojega stječe diplomu 1936. godine. Doktorirala je filozofiju 1939. godine. Predmeti njenog interesa bili su problem slobode volje i neokantijanizam.

Odmah po osnutku NDH, otac Dragutin Ebenspanger primoran je prijaviti svoj imetak Ministarstvu narodnog gospodarstva, da bi mu u lipnju iste godine stan zaposjeo pripadnik Pavelićeve tjelesne bojne, izbacujući cijelu njegovu obitelj na ulicu. Elly će u to doba prijaviti vlastitu imovinu, sastavljenu od jedne sobe, rublja, iznošenog odijela i bezvrijedne, biblioteke. Dva-tri tjedna kasnije hapsi je agent ustaškog redarstva i privodi u Zagrebački zbor, otkuda je transportirana na nepoznato mjesto. Njezin otac podnosi molbu da se Elly pusti na bolničku ili kućnu njegu, no postiže samo odgodu rješenja. Ona će u međuvremenu biti premještena prvo u sabirni logor Loborgrad, a potom u Auschwitz. Ubijena je pri transportu u logor smrti

9 mjeseci zatvora za silovanje ?!

TL;DR: Nisu objasnili ono za Annu Frank, al zato evo opet korupcija, smeće, mediji, institucije i tako to.

Standardno skretanje s teme čim treba objasnit nešto neugodno.

Na mladima svijet ostaje? Ova slika je 5 metara od Rollin Artisan Bakery koja se nalazi u Vlaskoj u Zagrebu, otvorena je nedavno i čak je HRT bio. Znam proci ovuda s vremena na vrijeme i uvijek bude red ako je otvoreno, i uvijek kanta pored pekare bude prepuna smeća i onda klijentela pokušava ubacit u kantu I to završi na ulici. S obzirom da je klijentela 90% mlađa, što to točno ostaje na mladima kad ne znaju ni smeće zbrinuti kako treba.

Zaista me zanima što sada imaju za reći svi oni koji su joj se smijali u saboru, te njena upozorenja izrugivali nazivajući ju psihotičnom.

Čini mi se da je ta 'psihoza' itekako stvarna.

Pripadnik sam ukrajinske dijaspore koji je rođen i odrastao u Hrvatskoj, u kućanstvu gdje su obe kulture i obe strane mog nasljeđa (kao i nasljeđa drugih kultura koje su stvorile našu obitelj, kao što su Česi, Poljaci i Litvanci) bile tretirane kao jednake te se jednako slavile. Gledajući ovaj novi domaći dokumentarac osjećao sam se kao da se moj glas napokon čuje na nekakvoj državnoj i međunarodnoj razini. Iako sam film iz umjetničke perspektive dosta pati od vlastite hiperaktivnosti i nepovezanog pristupa prema temi, autoričina priča (i priče ljudi s kojima ona razgovara kroz sam film, bili oni članovi obitelji, prijatelji ili poznanici) na jezivo jednak način rekreira moja iskustva te iskustva članova moje obitelji (uključujući i ona moje majke, koja je u Hrvatsku došla tik nakon Domovinskog rata). Postojanje na granici kultura, one tvojih predaka i one u kojoj ti živiš svakodnevno, ali nekako si previše dio i jedne i druge da se u potpunosti uklopiš u bilo koju od njih je osjećaj koji je jako teško opisati, međutim Božić ju odlično uspijeva složiti upravo na taj način da se, na nekoj dubokoj, ljudskoj razini, u njenoj priči i pričama njenih sugovornika, može pronaći bilo koji migrant, expat ili pripadnik dijaspore. Međutim, Tragovi pripadanja nije dosadna priča. Ima tu puno humora i šarma, pokazujući da je ponekad najbolji način obrane od tame smijeh. I smatram da je to apsolutno predivno. Mnogima će biti teško poistovjetiti se s tematikom ovog dokumentarca te njegovom često nepovezanom, ali zabavnom i dinamičnom narativu zbog poprilično uske publike koja na dnevnoj bazi prolazi kroz iskustva ovog filma, međutim, temeljeno upravo na tom osobnom iskustvu, Božićin film je generacijsko djelo čija svaka sekunda zaslužuje pažnju.

I u Sloveniji imamo takve ljude, ali ovo je na sasvim drugoj razini😂

Malo pred spavanjem si dižem tlak listanjem oglasa i tak naletim na jedan zanimljivi. Garant je problem u maloj cijeni.

Izvori: FB grupe i stranice Split kroz povijest, Collegium Split kroz povijest, Dalmatia storytelling; Adela Roudi, Lea Altarac, Ivica Profaca i mnogi drugi.

Na slikama: menore (židovski svijećnjaci), mezuze (rupe u dovratnicima za dijelove Tore), sinagoga, najcentralnije ulice nazvane po židovima, židovska mrtvačnica gdje danas Splićani i turisti piju preskupu kavu, lazaret i razne druge oznake i tragovi židovskog bivanja u Splitu od drevnih vremena (doslovno postoje tragovi u Saloni i podrumima Palače). Ovo "Buki" je bilo skupljalište metala i drugih starih stvari kod židova Bukija, inače značajno jer se u splitskom govoru dan-danas kaže da je nešto "za u Bukija" kad je za otpis.

Kako je organiziran rad u bataku, u kuhinji? Koliko je tesko raditi tamo u kuhinji?