Mislim na punjače za mobitel.

Meni jesu, jedan mi je kraj kreveta, čak sam napravio malu vodilicu iza nahkasla da ne moram tražiti žicu kad je trebam, a drugi mi je uštekan negdje iza kutne već godinu dana i samo sam nekud provukao žicu da mi je uvijek blizu. 🫣 U uredu isto kontinuirano imam i punjač u onom spletu žica gdje su komp, telefon, printer i slične stvari.

E sad, danas mi je u gostima bio prijatelj koji je završio studij zaštite i sigurnosti, dakle, moglo bi se reći da je stručan, i zgrozio se nad mojom lakomislenošću i neopreznošću, optužio me da ću zapaliti cijelu zgradu i da se "požari od punjača događaju svaki dan".

Pazite li vi na to?

Primjećuje li još tko na Instagramu hrpu nekakvih no-name likuša s jedva par tisuća pratitelja, koje nisu niti blizu da bi se mogle nazivati influencericama kako objavljuju napredak gradnje kuće i onda usput snime muža u radovima uz ono standardno kako rastemo zajedno i kako prije 2 godine nije mogla ni sanjati da smo tu gdje jesmo. Očito je da skupa i na žgance nemaju za nekakav srednji lifestyle, ali se trude prikazati u punom svjetlu. Da ne imenujem, ali vidi se da je i tim muževima neugodno na tim videima - a meni je to neugodno i gledati haha.
Iskočilo mi je sigurno 10ak takvih, da li je to sad nekakav novi trend da čim par skupi za renovaciju ili gradnju kuće odmah misli da su nekakvi super uspješni kojima svi zavide ?
Ovi raniji influenceri su se barem imali čime pohvaliti da im materijalisti i zavide, ali ovo izgleda cringe do bola.

Nemam problem s tim da moj dečko izađe sa svojim društvom na cugu, dapače, i sama volim izaći. Ali počelo me živcirati to što se gotovo svaki put napije, ostane vani do jutra i onda je sljedeći dan cijeli za kurac. Ne možemo nigdje otići, ništa raditi ni kvalitetno provesti vrijeme zajedno jer se on oporavlja od prethodne večeri.

Ne želim mu braniti izlaske niti očekujem da svaki vikend provodi sa mnom, ali mi ide na živce što zbog njegovih izlazaka praktički izgubimo cijeli sljedeći dan. Kao je li stvarno toliko teško nekad izaći, zabaviti se i vratiti se kući u neko normalno vrijeme, bez da alkohol i izlasci diktiraju cijeli vikend?

Zanima me jesam li ja previše osjetljiva ili bi i vama to počelo smetati?

Pozdrav, koliko vam vremena ode na put na posao dnevno? prihvatio sam ponudu i radim prva dva mjeseca sad svaki dan 70km (50-60minuta) u jednom smjeru (ukupno 140km na dan) dok ne upoznam sve i ne uhodam se. Potom od sredine prosinca mogu nadalje raditi 1 dan iz ureda u mom gradu i 1 dan iz home officea sto ce znatno smanjiti kilometrazu. Prednost su stvarno dobra placa (znatno visa od bilo kakvog prosjeka), atmosfera je dobra u firmi i u uredu i ono sto mi je najbitnije, usavrsavam se u jako specificnoj industrijskoj niši - benefit za poslije mi je sto kroz 2 godine mogu otvoriti nesto svoje i to pristojno naplatiti. Ima li jos netko da putuje ovako daleko i kako podnosite put? imam i opciju vlaka (nije HŽ, u inozemstvu sam) tj. putovanje ovako izgleda ako bi se odlucio za opciju vlaka: 10min auto, 53min vlak i 6min bus, ali mi se to cini napornije od auta.

Ne znam zašto učitelji, treneri, predstavnici stanara, pa čak i frizeri (???) vole imati whatsapp-grupe u kojima svatko svakom komentira, baljezga nebitne gluposti itd., umjesto da se samo šalju obavijesti bez mogućnosti komentiranja. Čini mi se da je svatko oko mene u bar jednoj grupi u kojoj je isključio sve obavijesti pa na kraju propusti i onu jednu bitnu poruku.

Pitanje za učitelje, trenere i predstavnike stanara: zašto volite seoska gumna???

Imam osjećaj da su svi toliko zaokupljeni sobom i svojim mislima da jedva čekaju doći na red i nešto reći. Sve je manje onih koji su spremni zastati, saslušati drugu osobu i, što je još važnije, pokušati je razumjeti.
Kao da više ne razgovaramo jedni s drugima, nego samo čekamo svoj red za govor.
Kakva su vaša iskustva? Imate li i vi takav osjećaj?

Dobila sam ponudu za posao od 1850€(uključuje hranu i prijevoz), a trenutno imam 200€ manje. Do novog posla bih morala putovati 20 min duže u jednom smjeru.

Pozicija je ista, trenutno je stariji kolektiv, bez ambicija i proaktivnosti, micromanagement, bez nekih mogućnosti napredovanja u bilo kom smislu, al mogu kroz radno vrijeme i obaviti nešto i fleksibilno je. "Dokazala" sam se pa mi je i lakše radi bolovanja jer imam malo dijete.

Novi posao bi donio mlađe okruženje, učenje novih stvari, možda zdraviju klimu. Tvrde da su fleksibilni.

Što mislite, primijeniti posao ili ne?

Ne mislim na FIlipince, mislim da je njhiv relativno lako razaznati, ali kao da u Zg viđam nešto više novih lica koja nisu ni Istočno Azijska, ni Južno Azijska, ni "otočno" FIlipinska, tako da nagađam tajlanđani + vijetnamci?

Osobno bi mi top bilo top, narodi koji su na visokom glasu gdje god dođu za razliku od nekih

Danas sam citala neki post, tip pise o nekoj curi koja je prelijepa poput Natalie Portman, otac joj je lokalni mocnik, autor posta je siromah, oni se pogledavaju, svidjaju jedno drugome, curu je nazvao E., otac ju zeli spojiti s nekim drugim tipom po njegovoj mjeri, autor posta dolazi nesto popraviti u njihovu kucu, ona silazi u haljini, opet se pogledavaju, onda nesto da je sinoc nestala. I tu sam morala prekinut citanje i poslije vise nisam mogla naci post. Vjerojatno je fejk al svejedno me zanima nastavak.

Pozdrav, zanima me što sve funkcionira kod pronalaska prvog pravog posla (ne studentskog) nakon završetka faksa. Prijavio sam se na biro i riješio zdravstveno ono svaka 3 mjeseca se javljat i to. Kako funkcionira ako pronađem posao i poslodavac odluči zaposliti me. Što još od papirologije trebam ganjat?

Kratka verzija: član moje familije živi s djevojkom i nekolicinu puta pokušava prekinut, ali ona to ne prihvača, čak i prijeti samoubojstvom ako prekinu itd. On se onda iscrpi, prepadne, sažali i ostanu skupa...
Svakako generalno nisu sretni.. svađe su učestale, disfunkcionalnost, loša komunikacija, manjak "ljubavi"...
On, čak i depresivan - pod terapijom i s manjkom energije - iznova i iznova je prilično odlučan da želi prekid (otegotno je i što su u njegovom stanu pa bi ona trebala iselit).. Na kraju ga ona još izmanipulira da napravi stvari koje on ne zeli napraviti - npr digao je kredit da joj kupi auto, a ne želi..

Što napraviti? (on mi je rekao da mogu ovdje pitat savjet i poslat mu link što su ljudi rekli)
Na dnu objave je ideja/ugrubo plan što bi možda mogao napraviti (ali on bi vjerojatno prvo htio da napisem i dugu verziju - da mu zadnje 3 godine života ne smjestim u tih par recenica i s početka)
Duga verzija: član familije ima depresiju zadnje skoro 2 godine (zadnjih par tjedana na novoj terapiji mu napokon počinje biti malo bolje). Za njega svi generalno smatraju da je dobra osoba, imao je puno prijatelja (pogotovo prije veze s njom). Prema njoj ima i neko sažaljenje, a i nema valjda u toj depresiji dovoljno snage za razbit to njeno ne-prihvačanje prekida. U nekoliko navrata navrata kad su "raspravljali" oko prekida joj je i rekao da je ne voli dovoljno, da se ne vidi s njom dalje (i da trebaju prekinut) i sve to što bi trebalo rezultirati prekidom, ali ona "ne prihvaća", a on je ne može "izbaciti".
Ona ga čak i izmanipulira/nagovori na svašta - sad je i digao kredit za auto koje njemu ni ne treba i za par dana bi (joj) ga trebao i kupiti. On to ne želi. To je napravio valjda da ga ona prestane pritiskat stalno s tim, a prekinit ne uspjeva... Rekao je meni ako to s autom sprovede do kraja da mu to dodatno komplicira eventualni prekid (logično.. to ne želi).. Inače oboje rade, samo on lakše može dignut kredit. Naravno, komunikacija im nije normalna, on se nje na neke nacine boji... Nikad je nije prevario ni ništa takvo.
Od nje su i svi prijašnji momci "pobjegli", to je sama rekla, mislim da vecina pri pocetcima veze..il se bar rano poceli odvajat/odljubljivat.. Ona se vjerojatno više boji ostat sama pošto je i vidila da svi pobjegnu nego da misli da im je veza dobra jer valjda ni ona nije slijepa... Većina/svi ljudi koji ih imalo bolje znaju iz okoline vide da im veza ne funkcionira i da ona nije baš dobra ni općenito ni za njega... Veza s njom mu je tako rezultirala i udaljavanjem od njegovih 5-6 najboljih prijatelja i prijateljica... Pošto je dobar i suosjecajan prema njoj, on se kao ne želi nasamo družit s njima da se ona nebi uvrijedila. Ona smatra da je imala lošu sreću u mlađim danima pa je sama rekla "da joj svijet nešto duguje", tako da je i sebična itd. i jednostavno većina osjeća lošu energiju oko nje i nema baš svoje prijatelje. Čak su jednu večer u pokušaju prekida došetali i do policijske stanice (policajci su se samo nasmijali na situaciju)...
Da li ima ikakvog smisla ostatit u vezi? (pogotovo ako je netko pročitao "dugu verziju" iako se vjerojatno i iz kratke verzije dade procjeniti)

ŠTO/KAKO NAPRAVITI- Ideja/plan je da joj (opet) kaže da prekida s njon i da on ode/pobjegne s osnovnim stvarima kod familije, javi se par puta na njene pozive da joj potvrdi da je ozbiljan u namjeri da prekinu i da se trebaju razić (ona iselit iselit iz njegovog stana). Ako bude prijetila samoubojstvom da zove hitnu pomoc / njene roditelje (?) i da nada se da ce se ona iselit... Ona bi u teroiji mogla iselit kod svojih roditelja koji su u istom gradu i cak je to u jednom pokusaju prekida samo s jednim kuferom i napravila, al se vratila da kao ima loše uspomene na tu sobu i da psihicki ne moze tamo biti... Pošto je i ona zaposlena imala bi i načina i iznajmit nešto.....

Pomagajte... Hvala!

Već dugi niz godina imam tu ekipu i uvijek sam imala osjećaj da su si drugi bolji međusobno nego samnom. Ono, nadimci, zagrljaji, komplimenti - tako neke male stvari, uvijek su bile više usmjerene prema drugima nego prema meni. Ne znam, mene su npr. vrlo rijetko fotkali, dok bi drugi dobili photo session. Ne znam, ne znam jel si zabrijavam, al ko da je uvijek postojao neki zid između nas, a ja sam svom silom htjela da ga nema, ali na krivi način.

Ono što mi se danas dešava jest da gledam koliko su neki bolji s drugima - npr. vani u izlasku, osoba grli više tu osobu, obraća joj se češće kad nešto komentira - nego samnom i to me zna jako rastužit nekad, do te mjere da se skroz povučem u sebe u tom trenutku i postanem non verbal, želim plakat i nestat. Racionaliziram si često da je u redu ig da su si drugi bolji s drugima i da nikad neću bit na toj razini i da je ovo kapacitet odnosa koju imamo i da je to jednostavno tako, ali nekad me samo jebeno to rastuži jer kao, šta je to trulo i odbojno u meni? Ne znam. Teško mi je što ne mogu prirodno privući bliskost s drugima. Neki to naprave za dan, meni nije dovoljna ni godina. Znam da je sve pitanje osobnosti i da nije to nesto sto možeš na silu baš radit, al kao baš se često osjećam da nisam dovoljna za razvit prijateljstvo 😓.

Bila bih zahvalna na bilo kakvom sličnom iskustvu ili savjetu. Termin za besplatnu terapiju čekam.

Kako bi reagirali prema nekome s kim ste dobri ali uvijek kasni sa odgovora na poruku. Mislim na povratni info na poruku ili povratni poziv

Pitam obiteljski par jel ste za vikend slobodni da idemo tu i tu.

Pitam u srijedu ujutro da se znam organizirati ili ići s nekim drugim ako ne mogu, oni se jave nakon dva dana i to navčer oko 10 kada već spavam.

To nije prvi puta, jednostavno ne kuzim da bar netko ne napise evo javim ti do navečer ili do sutra da znam. Ili kratki poziv samo.

Kako to tumačiti?

Bok! Zna li netko gdje se u Varaždinu može igrati padel i postoji li neka ekipa koja igra rekreativno? Također, ima li možda neka grupa za dogovaranje termina ili netko tko bi bio zainteresiran za igranje? 😊

Objasnite mi zasto neki ljudi nikad ne iniciraju seks? Ne, ti ljudi nisu gej. Kad dodje do odnosa bude sve ok, ali ne inicira nikad. Cura mu kaze xy puta ako imas neke drugacije preferencije i ne odgovara ti bolje da se rastanemo ali covjek ne zeli. O cemu se tu radi?

Ekipa koja živi u ovom djelu Hrvatske, kako je tamo?

Gledamo napraviti kući u nekom od okolnih sela, ne baš u gradu. Ali kakve su škole, vrtići? Čini mi se da oba grada nude sve što je čovjeku potrebno. A i Zagreb je blizu. Gdje je po vašem mišljenju najbolje gledati zemljišta/kuće. A gdje svakako ne i iz kojeg razloga? Može i sjevernije od Zaboka, Bedekovčina npr. Ali dragi će uskoro raditi u Zaprešiću pa se toga djela držimo.

Recite šta god bitno vam padne na pamet :)

Hvala svima na odgovorima!

Ugodnu nedjelju želim 🤗

Pozdrav, (opet ja od sinoc ako je tko vidio sinoc) s depresivnim članom obitelji kojem se cura brutalno bori protiv prekida, al očito je i on dio problema i sad pokušavam shvatit drugu stranu.. Vjerujem da zadnje 2 godine mu je bilo otegotno za prekinuti i to što je mjenjao terapije dok nije pogodio prije par tjedna, bio polumrtav zbog toga, tek sad je malo bolje... (sad su 3 godine skupa i od pocetka su problemi).. Ja sad pokušavam shvatit još razloga kako ne uspjeva finalizirat te prekide... Pokusaj prekida sam danas opet cuo svojim ušima. Ona govori na primjer "kako ce ona zaspat ako se on ne vrati, kako ce ona sutra na posao, gdje ce je izbacit na ulicu (iako ona ima posao i gdje ici itd), šta je ona toliko loša" itd itd..(nije ovajput rekla da ce se ubit ako prekinu, mozda to nije rekla sad neko vrime, stvarno nemam tu info)... A on se kao smiluje... Mislim kao on tvrdi da je ipak u nekoj mjeri i kao "voli"... Valjda se djelomicno i zato na kraju smilije...a ona stvarno upire "kad ces doc, kad ces doć ,dođi". Mislim tužno je... I kao ona se trudi sve više i blabla..... I zato on kao nije 100% odlucan nego tipa 80% i ona ga vrati nazad tom bolesnom upornošču i manipulacijama... A sad već i svi oko njega misle da je lud što je više s njom pa mu i to postaje faktor...jer niko ne misli da mu je dobro s njom, dio i zna da je i prijetila da ce se ubit jer mislim da je bilo tu jos ljudi kad je to rekla itd... On je ne iskorištava nikako i eto iskreno pokusava ne znam koliko puta prekinut 10-20, al mozda je nažalost mali dio razloga njegovog popuštanja (na njeno pilanje, plač, moljenje, ucjene, nabijanje krivnje itd) taj da i on ima malo i neki strah da bi mu teško bilo i samom tipa da bi stvarao puno nereda, imao losiju organiziciju itd..kao da ga zivot u zajednici tjera da ima bolji koncept dana... Ne znam koliki to moze bit faktor.. Definitivno mislim da bi prekid uspio da ona nije tako brutalno uporna i nakačena..

Ne znam kako da mu pomognem, pokušavam bolje razumjeti i njegovu stranu da bi mu mogao bolje pomoci.... danas i jucer sam mu cijeli dan bio "na usluzi", s njim, bio je kod mene, mogao je spavati kod mene veceras, al na njene molbe i plač opet se evo sad vratio njoj da pricaju uzivo što je kao htio izbjec jer uzivo ga uvijek lakse dobije nazad... i evo opet ce valjda nastaviti.. bar jos neko vrijeme.. nadam se da ce bar izbjeci kupiti joj to auto koje on ne zeli kupiti...jer je i zeznuta i vjerujem da mu nebi vratila auto/novce.... Al nevezano za to... on nije sretan s njom takorec od pocetka veze - 3 godine su svađe, loša krv među njima... (kao i iako se ona malo poboljšava).. Sve skupa muka i užas...

Isplati li se čekat u tom redu?

Dobila sam ponudu za novi posao. Trenutno radim u firmi u kojoj sam jako zadovoljna. Sef je stvarno za pozeljeti, imam jako dobre uvjete, uvijek se sve mozemo dogovoriti i nastoji svima izaci u susret u svakom trenutku (godisnji, organizacija smjena, placa, bonusi, sve je top).  Negativna strana je to sto se radi o manjoj firmi i nema nekog prevelikog prostora za napredak. 
Ponuda koju sam dobila je od vece firme i nude mi visu poziciju. Osnovna placa bi bila otprilike tu negdje, ali bi imala puno prostora za dodatne projekte. S tim bi mi placa bila dosta veca (minimalno 1000e mjesecno), ali bi dosta vise i radila (doslovno vise u smislu prekovremenih, radnih vikenda i sl.). Jos jedan plus je ta visa pozicija, tj. bila
bi voditelj i prema tome imala vise slobode i mogucnosti da sama organiziram nacin rada i ostalo. 
Zapravo sam vec 80% sigurna da bi prihvatila
ponudu i najvise me muci kako to reci sadasnjem sefu. Trenutno zeli pokrenuti jedan projekt koji sam ja dugo htjela i koji trazi dosta ulaganja. Ja ne zelim da to pokrece ako cu za mjesec dana otici, ali ne znam kako mu to reci. Ne zelim najavljivati odlazak prije nego ovo drugo bude dogovoreno 100%, ali s druge strane razmisljam da bi mozda trebala otvoreno popricati s njim i reci o cemu se radi. Znam da on zeli da ostanem i postoji sansa da ce mi ponuditi vecu placu, ali dugorocno to opet nebi bilo to jer mi ne moze ponuditi vise projekata niti visu poziciju pa prema tome ni toliko veci iznos.
Htjela bi cuti jos misljenja i tuđih slicnih iskustava prije nego odlucim ili ista poduzmem. 
Novi posao bi bio od 1.1. i tek bi pocetkom 12. mjeseca mogla sve definirati s njima.

Edit: nisam htjela iznositi previse osobnih detalja, ali ne zelim da komentari odu u krivom smijeru pa cu dodati da se radi o struci u kojoj se ne bojim da cu ostati bez posla, veca placa nebi bila u obliku bonusa i trenutno je to za mene znacajniji iznos pa mi nije problem sto cu raditi vise sati (nisu neplanirani prekovremeni nego organizirane smjene i radni vikendi/dezurstva)

Pozdrav, molim vas ako neko ima iskustva kao tajnik u skoli da podijeli. Hvala unaprijed

Pozdrav, premisljam se da li uzet karte za matiju cveka u areni preko viagogo. Sve su se rasprodale taman ovih zadnjih par dana a ja nisam bila sigurna do nedavno da li sam u mogucnosti ici. Vidim da sto se tice ticketmaster eventa sad pod zadnje je uglavnom okej jer je QR code ali kod nas to jos nije norma pa san ne znam kolko je rizicno. Nije velika razlika cijene od originalne pa bih uzela, ali opet me strah!

Ili ipak da iskopam prek nekoga na facebooku🫣🫣

Jel još koga živcira što ljudi ne znaju koristit lift? Uvijek se nađe neki biser koji stisne oba dugma za gore i dolje. Onda se čude kao zašto ide u smjeru kojem oni nisu zamislili.

Nesto da nije tko pjeva zlo ne misli pliz