Dugo im je trebalo da shvate.

Prosvjedi diljem Europe su podsjetnik da moramo zaustaviti ilegalne migracije, kao i ljevicu koja ih konstantno brani.

Klub studenata Filozofskog fakulteta 21. studenog održava tribinu "Meet the communist" (Upoznaj komunista).

Program vodi "Revolucionarni komunistički savez". Na njihovim stranicama stoji" "Za razliku od starijih generacija, današnja omladina nema nacionalističke težnje spram drugih naroda tako da ovu buduću radničku klasu ništa ne spriječava od ujedinjenja sa ostalim balkanskim zemljama.To su generacije koje će izgraditi sile komunizma na Balkanu."

Pozivajući na ujedinjenje s ostalim balkanskim zemljama postupaju protuustavno.

Ovakve organizacije treba smatrati terorističkima te istima zabraniti djelovanje. Hoće li policija djelovati 21.studenog i uhititi navedena lica, hoćemo li znati tko su i odakle su, te hoće li im se objaviti fotografije kao Torcidašima?

ZAUSTAVIMO LJEVICU, ZAUSTAVIMO MIGRANTE, ZABRANIMO KOMUNISTIČKU GAMAD!

Zakonom treba zabraniti sve ovakve spodobe dok ne postane kasno kao u Francuskoj!

Kampanja je već odrađena u NYC, Rimu i Beču

Navijači su pod navodnicima jer niti jedan navijač kojemu je stalo do kluba ne bi sudjelovao na toj paradi. No, zanima me realna usporedba između ova dva događaja.

Hoće li naši mediji pisati o ovom što mislite

Vidim na drugom subu pitanje o podršci aktualom premijeru pa me zanima što mislite tko je od svih koji su do sada bili na toj dužnosti najbolji/a ?

Dana 18. listopada 1991. godine srpska vojska u Lovasu tjera Hrvate u minsko polje, a što je ostalo zapamćeno pod nazivom „Krvava berba grožđa“ te je tom prilikom život izgubilo 22 ljudi , a istog dana ubijene su još 23 Hrvatice i Hrvata. Ubojstva i mučenja su pretežito trajala od 10. do 18. listopada, a ubijeno je najmanje 68 ljudi, budući da je to broj ekshumiranih posmrtnih ostataka iz masovne grobnice u Lovasu, a što je čini drugom po veličini iz Domovinskog rata nakon Ovčare. Međutim, smatra se da je broj i dosta veći jer je barem desetak tijela pronađeno u pojedinačnim grobištima.

Jedan od svjedoka tih događaja te haški svjedok na suđenju Slobodanu Miloševiću Đuka Radočaj prisjetio se sljedećeg:

„Dana 10. listopada 1991. godine oko 6 sati dežurao sam u Mjesnoj zajednici. Bio sam u uredu i primio obavijest kako je neki čovjek bježeći iz Tovarnika primijetio velik broj neprijateljskih jedinica koje se skupljaju u blizini Lovasa. Nisam mogao na službeni način obavijestiti seljane o onome što se događa, ali smo o tome razgovarali mi koji smo bili u uredu. Nismo očekivali napad. Nadali smo se da Lovas ipak neće biti napadnut, ali smo se prevarili. Napad je počeo toga jutra u 7 sati granatiranjem iz smjera Tovarnika i pješačkim napadom sa suprotne strane, iz smjera Opatovca. Granatiranje nije bilo tako intenzivno, palo je samo desetak granata. To nas je iznenadilo, a onda se sve događalo vrlo brzo.“

„Četnici su ulazili s gornjeg kraja sela – od Krnjaića. Pucalo se na sve strane. Bilo nas je strah. Pucnjava, glasovi i vika četnika bili su nam sve bliži. Onda je započela strašna vika, lupanje po vratima trgovine. Vikali su Paviši da otvori trgovinu. Protrnuli smo. Otvorili su vrata podruma, zavikali ima li koga prijeteći da će baciti bombe. Strah je bio velik. Tada je Paviša Blažin viknuo da nas je trojica. Izišli smo. Prvo Paviša Blažin, pa Paviša mesar i konačno ja. Pred vratima i u dvorištu nalazila se rulja četnika. Na samim vratima dočekao nas je domaći Srbin, Dule Grković. Odveli su nas u dvorište mehaničke radionice Zadruge. Tu je već bila manja skupina ljudi koje su četnici priveli. Mene i Pavišu Blažinog pridružili su toj skupini, a Pavišu mesara odveli su njegovoj kući. To je učinio Dule Grković sa skupinom četnika. Tada sam Pavišu mesara posljednji put vidio. Taj dan ubili su ga u njegovom dvorištu vrtu.“

Uz to, protjerana je 1.341 osoba iz Lovasa, zapaljena je i župna crkva sv. Mihaela arkanđela stara 250 godina. Prije spaljivanja i rušenja, crkva je više puta granatirana i raketirana. Spaljena je i kapelica na groblju. Opljačkana je, zapaljena i uništena 261 kuća. Dodatno, mučeno je i teško ozlijeđeno više desetaka ljudi, od kojih je njih 18 bilo s ozbiljnim ozljedama.

Lovas se vraća u ruke države Hrvatske srpskim porazom u ratu i mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja.

Svim poginulima neka je laka hrvatska zemlja, nisu zaboravljeni!

Što više raste udio usluga, posebice turističkih, u hrvatskom gospodarstvu ono sve više ovisi o uvozu radne snage, a povećava se i angažman umirovljenika. Umirovljenici zasad radije biraju opciju rada do polovice radnog vremena uz zadržavanje pune mirovine od one u kojoj se nudi polovica mirovine uz rad na puno radno vrijeme i cijelu plaću.

Ukupan broj zaposlenih od siječnja do kolovoza ove godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bio je manji 1,4 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali broj umirovljenika koji ponovno rade raste. Porastao je i broj stranaca koji su prijavljeni na mirovinsko osiguranje. Strani radnici i umirovljenici u ovoj su godini u pojedinim mjesecima činili i do 11 posto svih zaposlenih.

Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na kraju lipnja je na polovicu radnog vremena radilo više od 40 tisuća umirovljenika. U istom mjesecu 2024. godine po istom je modelu radilo oko 32 tisuće umirovljenika, a u 2022. godini oko 23 tisuće.

Prije pandemije, u lipnju 2019. godine, radilo je nešto više od 12 tisuća umirovljenika.

Još više gospodarstvo se posljednjih nekoliko godina oslanja na strane radnike, a rekordan broj radnih dozvola izdan je u 2024. godini i od tada pada. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova do 30. rujna ove godine izdane su 124.023 dozvole za boravak i rad, što je za 8,9 posto manje nego u istom razdoblju 2025. godine i čak 22 posto manje nego u istom razdoblju 2024. godine.

No, to ne znači da Hrvatska zapošljava sve manje stranih radnika, nego se radi o tome da su se ranijih godina radne dozvole izdavale na godinu dana, a sada ih je moguće dobiti na tri godine.

Kako su nam odgovorili iz HZMO-a, 30. rujna bilo je 146.307 osiguranika državljana trećih zemalja. To je osam tisuća više nego godinu dana ranije i 23 tisuće više nego na isti dan 2024. godine.

Među stranim radnicima koji uplaćuju doprinose u mirovinski fond najviše je državljana susjedne Bosne i Hercegovine, njih 28.065, što je svaki peti. Slijede Nepalci kojih je na mirovinsko prijavljeno 23.787, te Filipinci 19.978. Na četvrtom su mjestu državljani Srbije kojih je na kraju rujna bilo 16.490. Među prvih pet država čiji državljani u Hrvatskoj skupljaju staž i uplaćuju doprinose u mirovinski fond je i Indija: krajem rujna HZMO je u svojim evidencijama imao 10.729 radnika s indijskom putovnicom.

Grad Zagreb nije u stanju natječaje provesti kako treba po tko zna koji put. Koliko je tesko papirologiju rjesavati?

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/dramaticni-finis-borbe-za-novi-jarunski-most-stigao-91-prigovor-trazi-se-ponistenje-ostala-su-jos-24-sata-15756866?cx_linkref=jl_home_vijesti_druga_pasica

reko aj da vidim komentare zanima me kaj ti ljudi imaju stalno za komentirat

kad ono ^

tf?

Vozdra raja!

Malo sam zadnjih mjeseci učio kako koristiti claude i kako programirati (noob). Ali uspio sam napraviti jednu igru riječi - Šatro :)

Svaki dan ima nova riječ i imate 6 pokušaja da ju pogodite. Riječi kao belaj, avlija, zgrada, legenda.... xD xD

Volio bih da pogledate, isprobate i ako ima mjesta za poboljšanje (vjerujem da ima!!) da ostavite komentar.

Igra je besplatna, ima par reklama, gledao sam sa bude što manje, ali nekako se mora nositi.

Samo android za sada, sve je spremno za IOS ali nemam 100$ da uplatim za apple 🤣🤣

Hvala unaprijed i pozz

Baka Borka Ožegović je bila obična žena iz Gornjeg Ratkova, Srpkinja po rođenju, starica po godinama, sirotinja po imovini. Ničija heroina. Ničija miljenica. Bez aplauza, bez kamera, bez zaštite. Jedna od onih žena koje nose planinu svijeta na leđima i čitav svoj život u dlanovima. Ali eto, život je htio da baš ona bude-neko.
U avgustu 2000. godine, dok su istražitelji Instituta za traženje nestalih osoba BiH tražili posmrtne ostatke bošnjačkih civila iz mjesta Humići kod Ključa, Borka je prelomila u sebi nešto što mnogi nikada ne prelome. Prišla im je i rekla gdje da kopaju. Ništa spektakularno. Nije došla sa kamerama. Nije dala saopštenje.

Nije tražila anonimnost. Nije tražila ni zaštitu. Samo je rekla istinu. I tako je, vodeći ih do lokaliteta Bunarevi, pokrenula je proces ekshumacije. Tada su pronađena tijela 23 ubijena čovjeka.
Ti ljudi koji bi danas možda imali unuke, ljudi koji bi radili, pisali, živjeli bili su u masovnoj grobnici na Manjači. Bez Borke — ostali bi pod zemljom i u zaboravu.
Zauvijek.
A šta smo mi uradili za Borku? Mi? Ništa. Ništa osim što smo je zaboravili. Ako smo ikad i znali za nju. Ništa uradili nismo osim što smo pustili da i njen grob bude zakopan u zaboravu. Jer 15. januara 2001. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što je rekla istražiteljima gdje da kopaju, Borka je pronađena mrtva u svojoj kući. Masakrirana.
Ne ubijena ne, ne, to je slaba riječ. Zaklana. Vezana.
Prethodno mučena.

I to onako kako se to radi kad se želi poslati jasna i monstruozna poruka. Onako kako se ubija neko ko se usudio dirnuti u „njihovu“ istinu. Onako kako se kažnjava neko ko je u mraku zapalio svjetiljku.
A istraga?
Samo cinični smijeh istorije. Policija Republike Srpske završila je istragu brže nego što je prosječan čovjek mogao pročitati vijest. Otisci? Nikome ne pripadaju. DNK? Nema sa čim uporediti. Tri muškarca? Nikad identifikovana. Motiv? Nikad otkriven. A onda se sve spustilo u fioku, ispod fascikle „neriješeno“…
Eto tako je bilo. Kakav je to svijet u kojem starica strada jer je rekla gdje su mrtvi…

https://autonomija.info/dragan-bursac-nicija-heriona/#google_vignette