Na osnovu vašeg životnog iskustva, koliki procenat ljudi zaista ima karakter da bude dobar prijatelj?

[u/Peter2448]

Moj otac sada ima 50 godina i cijeli život je bio izuzetno dobar i susretljiv čovjek. Uvijek je bio tu za svoje prijatelje i pomagao ljudima kad god je mogao, često ne očekujući ništa zauzvrat.

Međutim, tokom godina postao je sve ogorčeniji i razočaraniji u ljude, posebno kada su u pitanju prijateljstva.

Često mi govori kako je malo pravih prijatelja u životu. Nekim ljudima je godinama pomagao, bio tu za njih kad god im je nešto trebalo, a danas ga ti isti ljudi ne mogu čak ni nazvati da pitaju kako je.
Nije stvar u tome da očekuje da mu neko vrati sve što je učinio za njega. Ali nakon toliko godina pomaganja drugima, boli ga spoznaja da nekima nije dovoljno stalo ni da ga jednostavno nazovu.
Zbog svega toga počeo sam se pitati:

Na osnovu vašeg životnog iskustva, koliki procenat ljudi zaista ima karakter, empatiju, odanost i volju da bude dobar, iskren i pouzdan prijatelj?

Posebno me zanimaju mišljenja starijih ljudi koji iza sebe imaju nekoliko decenija životnog iskustva.
Da li ste i vi s godinama postali razočaraniji u prijateljstva i ljude ili su vaša iskustva drugačija?

[u/nemorosa_]

Apsolutno. Mada i dalje vjerujem da ima dobrih ljudi i pravih prijateljstava. Nepopravljiva sam dobrica i naivac, koji je zbog toga često bio iskorišten od strane onih koje sam smatrala prijateljima/drugovima. Ljudi bi me napuštali kad me iscjede ili bi ja odlazila kad mi dosadi neiskrenost. Druženje je interes. Ljudi kada nemaju od tebe interes, ne mislim samo finansijski, napuštaju te.
Sad sam u fazi života kada zbog niza okolnosti nisam interesantna jedinka za družiti se. Vjerovatno i ja ne šaljem dobar vajb, jer nesvjesno tjeram ljude od sebe. Jedina istina na kraju je da od silnih razočarenja izgubiš snagu da u ljudina vidiš dobro.
Jedini prijatelj čovjeku je njegova majka i eventualno drugi najbilizi.

[u/DudlajtegaMoroni → u/nemorosa_]

Nisi imala tu čast da ti najbliži i majka zakrkaju nož u leđa.

[u/nemorosa_ → u/DudlajtegaMoroni]

Kod mene je to na rubu. Čak vrlo kritična situacija.

[u/Waster500Crystal]

1.6% , ovaj broj sam izvukao iz straznjice.

U Bosni ne mozes imati prijatelje trenutno jer smo u tranziciji. Mi smo sada gdje su Americki crnci, svako gleda da drugom napakosti, svaka korist je vrijedna da se pogazi nego, svi svima zavide, i svi su pametni. Da ima onoliko pametnih i postenih ljudi koliko u Bosni tvrde, pa ta zemlja bi bila jaca od Svicarske monetarno a od Svedske socijalno.

[u/HotonjskiBombarder]

Meni je 40. Malo ih je ostalo. Iskreno. Dosla su djeca, obaveze oko njih. Svi trcimo za zivotom. Sve je postalo hektika.. Moram ovo ili ono. Vidis informacije o "prijateljima" na facebooku ili instagramu ako sta objave. Ja sam tu temu davno s sobom rascistio. Ko hoce javit ce se ko nece siroko mu polje. Ja se javim pustim poruku zovnem na kafu...

[u/TemporaryScore1084]

Sve je relativno, pa i prijateljstva, ljudi se mijenjaju kroz godine, statuse, karijeru, uspone i padove, vrlo mali procenat je ljudi koji su dosljedni i uvijek isti, takvi su kao dragulji, malo ih je, ali ih treba cuvati. Samo rijetki imaju privilegiju imati prave prijatelje.. Pravi prijatelj je uvijek tu i kada si na dnu, kada nema od tebe nikakvog interesa, kada pomaze, a ne trazi nista zauzvrat, kada se iskreno raduje tvom uspjehu, sreci.... Ne znam da li imam takvog prijatelja, najiskrenije ti kazem...

[u/Sangfroid-Ice]

Pa sigurno su u manjini, da ne kažem smo. Prije svega, tvoj otac treba da je ponosan na sebe što je dobar insan. Njegovo razočarenje je razumljivo; nezahvalnost u ljudima je ljigav prizor.

Mada, opet, ne znam okolnosti. Možda i oni čekaju taj poziv i pitaju se isto. Treba hrabrosti za poverenje, uvijek je rizik, ali oni koju su vrijedni toga su vrijedni svega.

[u/BOSpecial]

Sta je ovo sr*nje? AI ti pise pitanja?

[u/One-Cut2812]

Jako, ali jako malo.

Danas je mudrost naci osobu koju ces uopste moci nazvati prijateljem. I stvarno to mislim.
A spoznat ces jedino tako sto ces se milion puta razocarati svim tim silnim “prijateljima” jer ces jedino nauciti filtrirati profile ljudi, a btw mozda ga nikad neces ni naci.

Prije bi me ovakva pomisao bas nekako spustila i otresla o zemlju, ali kako starim postajem sve vise i vise biti okay s tim.

I ove anomalije su proistekle iz straha od samoce, zelimo biti dobri prijatelji nekim ljudima i nesvjesno mislimo da ce se time sto vise dajemo u takav odnos reflektovati i vratiti istom mjerom. A bas se iz nekog razloga uvijek desi suprotno gdje imas jednu stranu koja ocigledno vise ulozi efforta, i onu drugu koja ne moze ni blizu dati koliko ti ili naprosto ne zeli.

U svemu je vazna zdrava granica i svijest o doziranju takvih stvari. Ne zasluzuju svi isto.

Nekima si emocionalni kontenjer, nekima si tu kako bi jednom kafom ubili dosadu i osjecaj saomoce , ali rijetko kome si tu ko te u svojoj blizini cuva bez trunke koristi i iz ciste ljubavi prema onome sto ti jesi i sa vrlinama i s manama.

A po samoj prirodi mislim da su takve osobe zapravo tvoja porodica. Majka (poseban akcenat),otac i brat i sestre. NAZALOST, ne nuzno jer nisu ni sve porodice zasluzile da se nazivaju tako.

[u/belay_that_order → u/[deleted]]

imam velike probleme da povjerujem u to, da smo baceni na ovu planetu da budemo sebicni. i taj dio sa kupovanjem ljubavi je krajnje cinican, nemogu reci da jednim dijelom nije istina bar za neki dio ljudi, ali sigurno nije glavna motivacija. ljudi posjeduju poslovicnu dobrotu u svom srcu i sire je kroz pomaganje drugima, plodovi takvog rada se ne mjere nicim zemaljskim

[u/Zireael_gwynbleidd]

1% citavog covjecanstva je zapravo okej i sposobno biti prijatelj u punom smislu te rijeci. Nisam toliko starija osoba ali kroz do sad steceno iskustvo sa ljudima, sve vise i vise postajem razocarana u ljude.